Čičoka (Helianthus tuberosus) je trajna biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Srodnik je suncokretu, te kao i on naraste jako visoko, čak i preko 3 metra. Stabljika je uspravna i dlakava. Listovi su izduženi, na vrhu ušiljeni te obrasli dlačicama. Cvjetne glavice su žute i vrlo nalik suncokretu samo znatno manje – velike su tek 7-8 cm. Ispod zemlje stvara gomolje koji su izgledom vrlo nalik malom đumbiru. Porijeklom je i Sjeverne Amerike a u Europi je prisutna još od 17. stoljeća. Najraniji zapisi za Hrvatsku zabilježeni su na početku 19. stoljeća. Ponegdje stvara guste skupine na vlažnim područjima.

Vrlo je skromnih zahtjeva, otporna je na sušu i dobro uspijeva i na pjeskovitim i šljunkovitim zemljištima siromašne kvalitete tla. No odgovara joj vlažno i prije svega drenirano tlo. Prezimi bez problema. Ako se čičoke sade na otvorenom zemljištu nije loša ideja zaštititi ih od jakog vjetra jer se mogu polegnuti. Berba je u kasnu jesen, kroz cijelu zimu i sve do trenutka kada nove biljka počinju rasti na proljeće. Od štetnika u vrtu rado je jedu voluharice.

Jestivi su gomolji - hrskavi su i blagog okusa. Kada se iskopaju trebaju se što prije konzumirati jer ne mogu dugo čuvati svježinu. Najkvalitetniji su sirovi iako se često konzumiraju termički obrađeni. Bogati su inulinom, te su tako korisni za dijabetičare.
Mlado lišće je također jestivo.