Vina Doppler

Opis

Onog ranog jutra davne 1815. godine, kada se sunce budilo nad Kozjačkim brdima i njegovi zraci milovali travu Pesničke doline, benediktinci iz Admonta nisu ni slutili da će prva vinova loza, koju su zasadili na razastrtom obronku, opstati sve do današnjih dana.

Od prve do druge i treće nježne sadnice, njihovim marljivim radom ubrzo je nastalo imanje od 38 hektara, koje su marljivi benediktinci njegovali i cijenili kao svoje najveće blago sve do 1938. godine. Tada je djed Ivan Doppler preuzeo brigu i odgovornost nad cijelim imanjem s ciljem da prenese svoje znanje, iskustvo te ljubav prema vinovoj lozi i dobroj kapljici i na svoje potomke.

Sa svojom kćerkom Veronikom nestrpljivo je očekivao prve kapljice iz stisnutih grozdnih bobica. Zajedno su pokušavali prepoznati sve omamljujuće mirise i okuse koji su se skrivali u prvom moštu i radosno privlačili prve pčele, a istovremeno okupljali obitelj i prijatelje.

Svaki gutljaj tog vina pio se je – kao okrepa i najbolje osvježenje u vrućim danima, ali i u vrijeme kada je sve vinograde potpuno prekrila najdeblja snježna pokrivača. Upravo ta baršunasta, sočna, mirisna i ukusna kapljica vina prenosila se je s velikim poštovanjem iz generacije u generaciju.

Stoga je Veronika Krsnik od 2002. godine prenijela sve svoje dragocjeno znanje na mlađu kćerku Michaelu, koju su djedove priče o vinovoj lozi osvojile i oduševile još u djetinjstvu, tako da je cijelo svoje poslanje posvetila dobroj vinskoj kapljici. Snovi da će jednoga dana posjedovati jedan od najvećih i najljepših vinograda u Sloveniji, koji će se prostirati i na brda susjedne Austrije, bile su na putu ostvarenja.

Tako je cijenila svoga djeda da se je zajedno s mužem i obitelji u ovim modernim vremenima posvetila proizvodnji vina u svojoj vinariji, koju je ponosno nazvala Doppler – ime koje nosi u sebi upravo onu ljubav i poštovanje prema vinu i onaj žar koji je djed prenosio na nove naraštaje. I danas Mihaela provodi svoje dane u vinogradu i u jednoj od najmodernijih vinskih podruma iskušava i kuša svoj urod.

Dok njezina djeca trče za njom po vinogradu, promatraju, pitaju i rastu zajedno s njim, baš kao što je nekoć i ona sama budno pratila svaku lozu, boju lišća, a sunce svojom toplinom miluje i daje biljeg svakoj budućoj berbi. Mihaela i vinarija Doppler trude se stvoriti nove uspjehe, vinogradu posvetiti još više nego što je potrebno i prije svega predstaviti okus i miris vina novim ljubiteljima tih bisernih kapljica.

I tko zna, možda će se jednoga dana po vinogradu šetati Lina, Lana ili Lena i razmišljati o tradiciji vinogradarstva koju im je prenijela njihova majka Mihaela.

Automatski prevedeno sa slovenskog